|
Ovo pismo je napisano negdje oko 2070. godine. te poslano u prošlost... Važnost pisma je nenadmašiva i mnogo ljudi bi ga trebalo pročitati.
Jučer ujutro sam pred vratima svoje kuće našao ćudnovatu kuvertu. Papr kuverte je bio grub i siv, nešto kao smjesa metala i papira. Na kuverti nije bilo marke, ali moja adresa je bila napisana jasno i čitko. Znatiželjno ga otvorim. Pismo je bilo napisano rukom, no čudno je bilo što mi se rukopis učini poznatim. Još čudniji je bio datum pisma, moj vlastiti potpis na kraju pisma i sam njegov sadržaj:
Zdravo, Alphonse! Godina je 2070. Upravo si napunio 50 godina, a ipak izgledaš kao da ti je 85. Imaš ozbiljnih problema jer piješ premalo vode i misliš da ti je ostalo još malo vremena ovdje na Zemlji. Danas si jedna od najstarijih osoba naše ugrožene vrste- ljudi. Sječaš se kada nam je bilo pet godina? Sve je bilo drugačije... U parkovima je bilo mnogo stabala, kuće su imale lijepe vrtove i mogli smo si priuštiti kupelj, dapače, mogli smo cijeli jedan sat biti pod tušem! A sada, sada za kupanje koristimo ručnike natopljene rudnim uljima....
Prije su sve žene imale lijepu dugu kosu- uživaj u pogledu na njih. Danas, danas svi brijemo glave kako bismo lakše održali higijenu bez vode... Sjećaš se, nekad je otac prao automobil vodom iz cijevi? Sada djeca ne vjeruju da se voda koristila na taj način, ne vjeruju u dugerijeke, jezera i mora, a o oceanima da ne govorimo. Danas se na 4000 km od zapadne europske obale nalaze dva velegrada- New Paris i New Sydney. Tebi je to nezamislivo jer je 2007. na mjestima ta buduća dva grada ocean dubine 1500 metara....
O da, sjećam se svih onih opomena na TV *ČUVAJTE VODU* nitko ih nije poštivao, ćak ni ti, dragi Alphonse, vama je nazamislivo da će vode jednom nestati.... Sada su sve rijeke, jezera i izvori vode kontaminirani¸do te mjere da to više nitko ne može promjeniti ili ih jednostavno više nema... Možeš li zamisliti našu lijepu Francusku bez Seine i Loire? Ja mogu, gledam tu pustoš svaki dan- danas je sve oko nas samo jedna velika pustara.
Infekcije spolnih organa i urinarnog trakta, rak kože i trovanje UV zračenjem su glavni uzroci smrti. Industrija je paralizirana a zaposlenost je dramatična. Tvornice za pročišćenje vode su glavna mjesta zapošljavanja, plaća se pitkom vodom umjesto novcima...¸Napadi na pustim mjestima za samo šalicu vode su svakodnevna pojava, a hrana, hrana je 80% sintetička. Sjećam se, da odrastao čovjek treba piti oko 8 čaša vode dnevno.Sada ispijemo pola čaše... Vodovodnom mrežom danas struji zrak, nema vode. Izgled ljudi je vrijedan smilovanja, izmučena i dehidrirana tijela, koža puna oštećenja, jer više nema ozonskog štita... pao je oko 2046. nakon III. Svjetskog rata probojem velike ozonske rupe nakon američkog nuklearnog bombardiranja na EU. Strašan dan za ujedinjenu Europu, poginulo je 879 milijuna osoba... Europske potmornice su napale obale Californije- 345 milijuna mrtvih. U tom najkraćem (trajao 9 dana), ali i najstrašnijem ratu u povijesti broj stanovnika planete je pao sa 11 milijardi na svega 7 milijardi ljudi. Rat poveden zbog nedostatka vode u Sjevernoj Americi, rat kako bi se spasile milijuni ljudi, ubio je 4 milijarde osoba....
Zbog isušenosti je koža dvadesetogodišnje djevojke sličnija koži četrdesetpetogodišnjakinje. Znanstveni tim Ujedinjene zemaljske vlade razmatra mogućnosti, ali tih nema. Vodu je nemoguće proizvesti, nema dovoljno kisika jer više nema drveća. Pomanjkanje kisika je vidno smanjilo IQ budućih generacija. Zbog promjene sperme mnogo ljudi se promjenilo. Rađa se mnogo djece s poremečajem u radu organa, s mutacijama i deformacijama. Vladi moramo plaćati kisik: 137 mł dnevno za odraslog čovjeka. Oni koji ne plaćaju sklanjaju se na područja s ventilacijom, gdje su velika mehanička pluća koja za rad koriste sunčevu energiju. Zrak nije dobar, ali barem dišu. Prosjećna starost je 35. godina... U nekim država, uz rijeke, je opstalo par oaza koje danas čuva vojska. Voda je postala blago- cijenjenije nego zlato i dijamanti. ¸Više nema okolo stabala- jer ne pada više kiša, a ako i padne, uglavnom je kisela i otrovna.
Kada me kći zamoli da joj pripovjedam kako je bilo nekad, kad sam je bio mali, pričam joj o lijepim šumama, neotrovnoj kiši, cvijeću, kako je bilo lijepo kupati se u rijeci, loviti ribe i piti vodu do iznemoglosti. Prije nepunih 10 godina uginule su i posljednje vrste riba, dupini i kitovi su poslijednji put viđeni 2053. godine... Ljudima je nekad bilo lijepo. Ona me upita- «Oče, zašto je voda nestala?» Odmah osjetim čvor u želucu. Uistinu mislim da na Zemlji neće više biti moguće živjeti, jer je okoliš do te mjere uništen da povratka na normalno stanje nema. Znanstvenici vjeruju da će Zemlja za 150 godina biti potpuno ista Marsu. Prema njihovim mjerenjima i prognozama, koje su uglavnom do sada bile točne, posljednji homo sapiensi će izumrijeti za oko 80 godina... njih će nadživjeti još samo mikrobi, bakterie i virusi, koji će umrijeti za oko 40 godina nakon ljudi... Mogli smo biti gospodari svemira, Alphonse, putovati na druge planete... a sad se gušimo u vlastitoj prašini nekad 'Plavog planeta'. O kako smo bili glupi?
Teško je više reći Bože pomozi nam, spasi nas....kasno je, bolje je reći.... Pokoj vječni daj ljudskoj rasi...i svjetlost vječna svjetlila njima....
Uočimo propuste da bismo ih mogli izbjeći,sagledajmo probleme da bismo ih mogli rješiti,povežimo se s prirodom mijenjajući loše navike,način življenja i pogled na svijet.Ukratko,uskladimo se s prirodom!!!!!!
|
